Topljenje permafrosta ubrzano postaje sve veći problem. U najsjevernijim krajevima već se provode mjere prilagodbe na otapanje.

Info:

Arktički permafrost postaje veliki emiter stakleničkih plinova.

Područje stalno (ili barem dvije godine zaredom) smrznutog tla koje se nalazi ispod 15 posto sjeverne hemisfere smanjilo se u površini za približno sedam posto u zadnjih 50 godina. Znanstvenici su sada sigurni da područja u sjevernim regijama emitiraju više ugljika u atmosferu nego što ga apsorbiraju.

Vatrogasne mjere

Unazad pet godina, Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) proglasio je otapanje permafrosta jednim od deset najvećih ekoloških problema u nastajanju; procjene su da permafrost “čuva” oko 1500 gigatona CO2, dvostruko više nego što ga ima u atmosferi [MIT Climate Portal].

Permafrost, koji se uglavnom nalazi u sjevernim krajevima sjeverne hemisfere (a rjeđi je, ali ipak postoji i na južnoj hemisferi), bitan je iz brojnih razloga. Na primjer, važan je životinjama koje migriraju jer ih sprječava da za vrijeme proljetnih selidbi potonu u močvare. Nadalje, održava tlo čvrstim, sprječava eroziju, podržava infrastrukturu i čuva uzročnike bolesti poput antraksa zamrznutima.

Osim toga, oko 35 milijuna ljudi živi u područjima gdje će topljenje ugroziti ceste, mostove i domove, što se već događa.

Prilagoditi se topljenju permafrosta moguće je i njegovim sustavnim praćenjem te izradom karata opasnosti.

Dio preporuka donosi i studija iz 2020. godine o brzom odgovoru na permafrost na obalnom i pučinskom području koju je podržao i UNEP.

U dokumentu se ističe kako je potrebno poboljšati monitoring obalne erozije i obalnih područja, provoditi testiranja za praćenje tehničkih svojstava permafrosta te provoditi praćenja meteoroloških i hidroloških obrazaca. Ukratko, potrebno je raditi multidisciplinarne studije kako bi se procijenile brze promjene krajolika i posljedica na ekosustav.

Izvor teksta i fotografija: https://klimatski.hr/